Filozofija neohumanzima

Jednostavno rečeno, neohumanizam potiče ljudsko srce da zagrli čitav svijet - sva živa i neživa bića. Nasuprot mišljenju da je pojedinac sam u svemiru i u stalnom nadmetanje s ostalim stvorenjima za položaj i resurse, neohumanizam promiče viziju čovječanstva blisko povezanog s tkivom univerzuma; promiče ekološku svjesnost u najširem smislu, odnosno spoznaju o međusobnoj povezanosti i srodnosti svih stvari te potiče poštovanje i brigu za sva živa bića i neživi svijet.
Neohumanizam sadrži koncept "holizma", cjelovitog pristupa, koji se u posljednjih nekoliko desetljeća razvio u humanističkim i ostalim znanostima i društvenim pokretima, a koji zapravo predstavlja niz životnih načela temeljenih na etici univerzalne ljubavi. Kao takav on je dio odgovora suvremenog života na otuđujuće i rascijepljujuće posljedice materijalističkog racionalizma.
Vodeći predstavnik neohumanizma je indijski filozof, politički aktivist i mistik, Prabhat Rainjan Sarkar.

Neohumanizam kao praksa

Neohumanizam aktivno promiče praktične načine preobrazbe kojima u sebi budimo osjećaj dubljeg poštovanja, brige i odgovornosti. Mi se sami moramo promijeniti kako bismo mogli promicati promjene. Kao ljudskim bićima obveza nam je istraživati vlastite potencijale kako bismo proširili razumijevanje tko smo i zašto smo. Danas je ova primarna dužnost zanemarena jer smo naučeni natjecati se s drugima za ograničenu količinu resursa. Radimo li dobrohotno, s dubokim razumijevanjem sebe i drugih bića, doživljavamo duboku promjenu. Nemamo više potrebu natjecati se s drugima; ustvari je naš razvoj kao svjesnih bića povezan s našim međuodnosima. Naša svjesnost vlastite povezanosti s drugima osposobljava nas da iskoristimo moć dobrohotnosti preobrazujući se iz sebičnih bića u bića koja služe drugima.

Univerzalizam

Neohumanizam po svojoj prirodi teži sintezi i ne dopušta neravnopravnost temeljenu na rasi, naciji, spolu, religiji pa čak ni vrsti. Racionalni proces povezuje s moralnošću kako bi pročistio um za djelovanje bez predrasuda, a srce osnažio da prigrli sve u nastojanju da prokrči put do jednog, jedinstvenog čovječanstva. To podrazumijeva zahvalnost i poštovanje prema povijesnom doprinosu svih ljudi ljudskom društvu i promicanje etike društva kao "jedne univerzalne obitelji".

Načelo društvene jednakosti i osjećaj pravde

Priznavanje društvene jednakosti vodi dobrohotnosti i služenju drugima kao životnom nacelu čiji je neizostavni dio uvid u međusobnu povezanost svekolikog života i spoznaja o odgovornosti ljudskih bića. Nasuprot ovom shvaćanju stoji načelo sebičnog zadovoljstva prema kojem pojedinac teži samo vlastitoj ugodi i uspjehu u životu neovisno o tome kako njegovo djelovanje utječe na druge. Oni koji slijede načelo sebičnog zadovoljstva ignoriraju patnju i uskraćenost ostalih bića na planetu. Oni koji slijede načelo društvene jednakosti bore se za pravdu.

Oslobođenje uma, racionalnost i probuđena svijest

"Znanje mora biti dostupno svim dijelovima društva. Trebate stvoriti povoljne uvjete u kojima će svi ljudi moci prosuđivati o svemu u svijetlu istine. Oslobodite um svakog pojedinog čovjeka. Danas je ljudski um utonuo u blatnu kaljužu. Učinite da svi ljudi osjete slast užitka intelektualne slobode." - P. R. Sarkar

Program neohumanizma je program oslobođenja. Veliku važnost pridaje ljudskoj racionalnosti i kritičkom promišljanju u prevladavanju svih oblika ograničenih pogleda, dogmi i predrasuda. Osoba probuđene svjesnosti uči razmišljati u okvirima opće dobrobiti. Buđenje svijesti je proces učenja koji primjenjuje racionalnost i načelo društvene jednakosti. Pojedinac svjesno razmatra i prosuđuje koje je aspekte racionalnog znanja vrijedno slijediti. Svjesnost je sposobnost koja nam omogućuje da razlučimo služi li neka ideja općoj dobrobiti.

Neohumanističko obrazovanje

Pedagogija neohumanističkog obrazovanja primjenjuje filozofiju i načela neohumanizma. Na nastavi i u međuodnosu s učenicima, kolegama, roditeljima i zajednicom učitelji svojim osobnim životom nastoje dati primjer neohumanističkih vrijednosti.

Ta načela uključuju:
- cjeloviti osobni razvoj
- temeljne ljudske vrijednosti i univerzalizam
- neohumanizam i sveobuhvatnu ljubav
- astaunga yogu
- primijenjeno učenje - znanje o sebi i svijetu
- dinamičnost i motivaciju

Revolucionarna društvena promjena

Kod provođenja bilo koje promjene u životu, moguće je primijeniti različite strategije. Reakcionar uopće ne želi promjenu. Reformist želi vrlo postupnu promjenu; takav pristup često razvodni proces promjene čineći je neučinkovitom. Pseudoreformist na riječima zagovara promjenu, ali je zapravo uopće ne želi. I na kraju dolazi revolucionar; on radi na ostvarenju promjene u što kraćem vremenskom roku. Nakon što je analitički ustanovio da stanoviti vid društvene promjene doprinosi općem dobru, neohumanist pristupa njenom ostvarenju s dinamizmom i revolucionarnim žarom.

Borba protiv pseudokulture

Neohumanistički učitelji poštuju raznovrsnost kulturalnih izražaja koji čine čovječanstvo u cjelini, njeguje uporabu lokalnih jezika, umjetnosti i drugih kulturalnih oblika. "Pseudokultura" - istovrsna glazba, filmovi i televizijske zabavne emisije koji nisu osmišljeni da uzdignu ljudski duh, već da u kratkom vremenu steknu zaradu - prodiru u svaki kutak svijeta i razaraju mjesne kulturalne izražaje i osjećaje. Poticanjem razvoja lokalnih umjetnosti i zanatskih vještina te putem opismenjavanja i razvijanja kritičke društvene i političke svijesti, neohumanizam se želi suprotstaviti ovoj goropadnoj najezdi pseudokulturalnih proizvoda. Neohumanizam podupire kreativno prenošenje lokalnih i univerzalnih vrijednosti budućim pokoljenjima posredstvom književnosti i ostalih umjetnosti te drugih oblika kulturalnog izražavanja.